Igra je prirodna aktivnost koja potiče dječje veselje i učenje pa je stoga izrazito važan dio odrastanja. Kroz igru se odvijaju sve glavne aktivnost u djetinjstvu. Igrajući se djeca uče, socijaliziraju i upoznaju svijet oko sebe. Kako veći broj djece dio svog djetinjstva provodi unutar predškolski ustanova uloga odgajatelja kao sukreatora je izuzetno bitna u tom procesu od igre do učenja.
Igra pridonosi razvoju djeteta na svim aspektima pa tako i kod razvoja jezičnih kompetencija. Kroz igru dijete uči kako verbalizirati svoje potrebe, želje, misli, emocije i mnogo brže uči ako se pritom zabavlja. U ranom djetinjstvu pjevanje pjesmica ili brojalica potiče djetetov govorni razvoj i proširuje rječnik što je preduvjet za daljnji razvoj interesa prema slušanju i čitanju.
„Razvoj govornog i pisanog jezika djeteta višeslojan je proces kojeg odgajatelj treba dobro razumjeti, kako bi ga primjerenim postupcima mogao podupirati. Razvoj jezika djeteta u vrtiću proizlazi iz kvalitete cjelokupnog, a posebice jezičnog konteksta vrtića. Djeca u vrtiću “stječu” jezik kroz obilje raznovrsnih, a često samoiniciranih i samoorganiziranih aktivnosti. Osim korištenja standardnih znakova, rana pismenost djeteta uključuje i različite vrste njegovih simboličkih reprezentacija.“ (Slunjski, 2010.). Veliku ulogu u tom razvoju imaju predškolske ustanove jer su aktivnosti u njima osmišljene i poticajne pa tako djeca u takvom okruženju lakše i kvalitetnije usvajaju nova znanja. Uloga odgajatelja je izuzetno bitna jer on daje smjernice igri i upoznaje djecu s novim riječima. Postoje različite aktivnosti koje djecu potiču na razvoj jezične kompeticije: razgovor, pripovijedanje, prepričavanje, opisivanje, recitiranje, dramske aktivnosti, igre uloga i čitanje. Unutar grupe te se aktivnosti mogu provoditi uz slikovne kartice s raznovrsnim temama, jezične i društvene igre te ostale didaktičke igračke. Te aktivnosti potiču dijete na izražavanje, ali i na aktivno slušanje što pridonosi razvoju socijalno-emotivnog aspekta.
Razvoj govora usko je povezan i s razvojem pismenosti kod djece. Dijete se s pisanom riječi susreće preko slikovnica i raznih natpisa u svojoj okolini. Ako djetetu pružimo mogućnost da mnogo puta izgovorenu riječ vidi napisanu, ubrzo će shvatiti vezu između izgovorenih i napisanih riječi. Listajući slikovnice djeca će naučiti razlikovati tekst od slika. Tako dijete, uz podršku odgajatelja, roditelja i drugih bliskih odraslih osoba razvija fonološku svjesnost koja je preduvjet čitanja. Odgajatelji potiču kod djeteta želju za čitanjem i pisanjem ispunjavajući njegovo okruženje raznim oblicima pisane riječi te ugodnom atmosferom koja omogućuje djetetu da se sprijatelji s knjigama što potiče samopouzdanje kod učenja čitanja, pisanja i razvoja vokabulara.
